Nekada je bila svakodnevica na srpskoj trpezi, a danas je gotovo zaboravljena. Starinska kaša, poznata i kao prežganac, hranila je porodice u vremenima kada se imalo malo, ali se znalo kako da se od skromnih sastojaka napravi zasitan i topao obrok.

Od samo nekoliko osnovnih namirnica – brašna, ulja, vode i soli – nastajalo je jelo koje je pomagalo da se preguraju duge i hladne zime. Bila je to hrana siromašnih, ali i simbol domaćinske snalažljivosti. Kada nestane mesa, mleka ili sira, a glad pokuca na vrata, prežganac je bio spas.

Pripremao se predveče, kada se porodica okupljala oko šporeta, dok napolju provejava sneg, a drva u peći tiho puckaju. Miris proprženog brašna širio se kućom i donosio osećaj sigurnosti. Danas ga retko ko kuva, iako je idealan za posne dane, hladne večeri i trenutke kada poželimo nešto jednostavno, poznato i toplo.

Za ovu kašu nisu potrebni ni posebni sastojci ni mnogo novca – tek šaka brašna, malo ulja, prstohvat soli i nekoliko čaša vode.

Kako se priprema prežganac

U šerpi se zagreje ulje, pa se doda brašno koje se prži na laganoj vatri uz neprestano mešanje. Kada dobije zlatno-smeđu boju i počne da miriše na pečeno, po želji se može dodati i malo mlevene paprike za intenzivniji ukus. Zatim se pažljivo doliva hladna voda, uz stalno mešanje kako bi se izbegle grudvice. Kada počne da ključa, dodaje se so i kuva još nekoliko minuta, dok se ne dobije gusta, glatka masa.

U nekim krajevima Srbije u kašu se pred kraj dodavao sitno seckani beli luk, kašičica ajvara ili čak malo čorbe od pasulja od prethodnog dana – ništa se nije bacalo, a ukus je bio bogatiji.

Jede se toplo, uz hleb ili kiselinu, često sa komadićem hleba umočenim pravo u tanjir. Nije to jelo za svečanu trpezu, ali jeste ono koje se pamti. U vremenu brzih recepata i egzotičnih namirnica, prežganac nas podseća da se toplina doma ne meri količinom sastojaka, već jednostavnošću i uspomenama koje ostaju posle poslednjeg zalogaja.

Kako su nekada govorili: „Nema mesa, nema mleka – ali ima da se pojede. I tanjir je čist, a savest mirna.“